Takvu je presudu donijeo ljubljanski sud u sporu kojeg za svoju hrvatsku klijenticu vodi odvjetnik Pavel Pensa, piše današnji poslovni dnevnik Finance dodajući da je sud hrvatskoj štediteljici priznao samo pravo na isplatu glavnice ušteđevine ali je odbacio zahtjev za kamate koje su u štednu knjižicu već upisane.

To je prvi slučaj parničenja hrvatskog štediše pred slovenskim sudovima nakon što je slovenski ustavni sud početkom lanjskog prosinca poništio važnost članka slovenskog zakona kojim je takvo parničenje bilo onemogućeno. List tvrdi da su štediše zamrznute ušteđevine Ljubljanske banke iz Hrvatske i BiH slovenskim sudovima podnjeli 140 tužbi koje se nakon prosinačkog »odmrzavanja« postupno obnavljaju.

Presuda izrečena u korist hrvatske štediteljice još nije pravomoćna pa Pensa još nije potpuno uvjeren da bi tužitelji doista mogli odnijeti sudsku pobjedu ali ostati praznih ruku jer Ljubljanska banka nema novca. O tome će se odlučivati u daljnjim postupcima.

- Sudovi će morati odgovoriti na pitanje, zar nakon raspada federacije doista nitko nije odgovoran što se nasljednici međusobno ne mogu dogovoriti, ili su možda odgovorni do cjeline ili barem iznosa imovine koju su naslijedili, poput veleposlanstava i nekretnina JNA, kaže Pensa.

Direktor Ljubljanske banke Borut Ožura je uvjeren da se ključ nalazi u presudi Europskog suda za ljudska prava koji je 2008. godine odbacio tužbu hrvatskih državljana i pritom se pozivao na stajalište Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Iz njega proizlazi da sljednice moraju prilikom raspodjele tereta deviznih ušteđevina utvrditi: je li novac iz filijala Ljubljanske banke doista prenesen u Sloveniju, je li ta banka imala mogućnost bankarskog poslovanja u državama sljednicama i je li joj bilo omogućena naplata potraživanja za kredite. U slučaju hrvatskih štediša odgovor je na sva tri pitanja negativan, zaključuje list.