Obje berze u BiH poslednjih mjeseci bilježe pad indeksa i tržišnih cijena dionica, pri čemu je oktobarski pad posebno pogodio dionice favorita na SASE, Bosnalijeka, BH Telecoma, Energonvesta, Hidrogradnje, Elektroprivrede HZ HB, jer im je cijena pala između 10 i 12 posto samo tokom oktobra.

Uzme li se u obzir pad zabilježen tokom septembra i avgusta, jasno je da na tržištu dominira negativan trend. Kontinuirani pad tokom poslednjih nekoliko mjeseci također svjedoči da investitori nisu previše entuzijastični dok nervoza među aktuelnim dioničarima, pogotovu onima koji su računali na kratko i unosno ulaganje raste.

Pojednostavljeno objašnjenje da je za sve kriva politička kriza u BiH, kao rezultat propale reforme policije i odluka Visokog predstavnika o izmjeni načina glasanja u Vijeću ministara BiH, koja odbija potencijalne investitore, samo je djelimično tačna.

Istina je da je poslednjih mjesec dana došlo do drastičnog pogoršanja političke klime i nestabilnosti, ali negativni trend na tržištima u BiH počeo je još krajem aprila nakon tromjesečne euforije i strelovitog uzleta dionica na SASE. Istine radi, politička situacija ni na početku godine nije bila drastično bolja, pa to opet nije smetalo investitorima.

Iako finansijsko tržište BiH takvo kakvo je, nerazvijeno i plitko, ne reaguje na trendove na globalnim tržištima, ono prati trendove u regiji a negativan trend poslednjih mjeseci podjednako pogađa berze u Zagrebu i Beogradu kao i one u Sarajevu i Banja Luci.

Veliki institucionalni investitori regiju posmatraju u cjelini pa shodno tome sinhronizovano i ulažu i povlače novac plasiran na malim berzama od Zagreba do Skoplja.

Tako je očigledno da politička nestabilnost nije glavni i jedini razlog pada cijena dionica na berzama u BiH, jer ako bi domaća politička scena bila presudan faktor onda nema nikakvih razloga da pad bilježe i dionice na Zagrebačkoj burzi, s obzirom da je Hrvatska u odnosu na ostale zemlje regije školski primjer stabilne države, sa izvjesnim skorim ulaskom u EU.

Ono što najviše zabrinjava je značajan pad dionica domaćih blue chip dionica tokom oktobra, koje su do sada uglavnom bile imune na veće oscilacije cijena tokom prethodnih korekcija. Dio uzroka za pad cijena dionica treba tražiti među političkim odlukama, ali ne onim koje se odnose na “visoku politiku”, već na sasvim konkretne odluke entitetskih vlada o privatizaciji.

Tako je iznenadno opredjeljenje Vlade FBiH da “do daljnjeg” ne privatizuje državni kapital u Hidrogradnji i Energoinvestu, ohladilo investitore, pogotovu špekulante, koji su dobrim dijelom ulagali u ove dionice računajući na uobičajani rast cijene uoči privatizacije. Kako od privatizacije u dogledno vrijeme nema ništa, razočarani investitori su izgubili interes za ove dionice.

Pri tome najviše je pogođena Hidrogradnja koja prema medijskim istupima njenih čelnih ljudi, ukoliko ubrzo ne dobije strateškog partnera i nema baš blistavu budućnost. Dionicama Elektroprivrede BiH nije puno pomogao višemjesečni cirkus oko borbe za kontrolu nad kompanijom između Vlade FBiH, kao vlasnika 90 posto kapitala, sa jedne strane i menadžmenta i nadzornog odbora sa druge strane, koji je potencijalnim investitorima pokazao da nešto što se zove pravna sigurnost, vladavina zakona i zaštita vlasništva i nije biljka koja raste na ovim prostorima.

Podjednako razarajući efekat na tržište kapitala u BiH, prvenstveno na banjalučku berzu, imale su odluke Vlade Republike Srpske o strateškom partnerstvu saa češkom kompanijom ČEZ u slučaju termoelektrane Gacko i američko-britanskom kompanijom AES u slučaju termoelektrane Ugljevik.

I ovdje transparentnost, poštivanje zakona, pravila korporativnog upravljanja, zaštita prava malih dioničari, jednostavno ignorisani. Paradoksalno je da su se na silaznoj putanji našle i dionice BH Telecoma koje se ne uklapaju foto robot državnih kompanija čija je privatizacija odložena na neodređeno vrijeme, jer se privatizacija BH Telecoma očekuje vrlo brzo.

U ovom slučaju sporna je sam procjena tržišne vrijednosti kapitala, jer u dokumentu Vlade FBiH, “Politika privatizacije u FBiH” kalkuliše sa cijenom za 51 posto državnog kapitala koja je za 20 posto niža od cijena dionica BH Telecoma na SASE.

Koliko god je ovakva računica mogla biti rezultat konzervativnog pristupa procjeni očekivanog priliva za prodati kapital, istovremeno za investitore je ovo i razlog za zabrinutost, kada je riječ o budućem kretanju cijena dionica ove kompanije. A još veći razlog za zabrinutost je očigledno nesnalaženje BH telecoma u nadmetanju sa konkurencijom, prvenstveno Telekomom Srpske u oblasti mobilne telefonije.

Rješenje političke krize u BiH, reforma policije i potpisivanje sporazuma sa EU o Stabilizaciji pridruživanju sigurno bi djelovali ohrabrujuće na investitore, ali to je samo dio rješenja problema.

Bez jasne i predvidljive politike entitetskih Vlada u oblasti privatizacije preostalih strateških preduzeća, bazirane na transparentnosti i poštivanju postojećih zakona i pravila, finansijsko tržište u BiH teško može računati na ozbiljniji održivi rast i ulazak u većem obimu ozbiljnijih institucionalnih investitora.