Većina zemalja (odnosno monetarnih unija) ima centralnu monetarnu instituciju koja izdaje i povlači novac, određuje kamatne stope i obavezne rezerve banaka itd. Upravo utjecajem na količinu novca u opticaju i uvjetima davanja kredita poslovnih banaka centralna banka utječe na ekonomiju u okviru svojih zakonskih ovlasti.
Sposobnost upravljanja zalihama novca ovisi o definiciji novca (M1). M1 trenutno uključuje gotovinski novac, putničke čekove i pologe na zahtjev. Ako se upotreba M1 smanji zbog ovisnosti o elektroničkom novcu, M1 više ne bi bio dobra mjera novca u ekonomiji. Smanjena sposobnost mjerenja monetarnih agregata ograničila bi sposobnost centralne banke za obavljanjem operacija na otvorenom tržištu i utjecala bi na zalihu novca.
Također, očekuje se da će elektronički novac u potpunosti promijeniti način međunarodne trgovine i razmjene valuta. Elektronički novac omogućuje jednostavne transakcije sredstava. Pri tome razmjena elektroničkog novca obavljala bi se u jaču valutu, što bi uzrokovalo nestabilnost kursne liste, finansijskog sistema i ograničilo utjecaj monetarne politike. Kao posljedica toga, centralna banka bi morala prihvaćati strane valute i politike kako bi zadržala upravljanje domaćim monetarnim agregatima. Smanjena sposobnost upravljanja međunarodnim razmjenama valuta smanjuje nadzor centralne banke nad zalihama novca.
Jedan od utjecajnijih efekata koje bi elektronički novac mogao imati je i onaj na dohodak od PDV-a. Novac od PDV-a koristi se za upravljanje centralnom bankom i njegov bi gubitak mogao uzrokovati finansijske poteškoće. Ovaj se novac također koristi za pružanje novčanih sredstava državnom budžetskom manjku i drugim državnim programima te bi gubitak dohotka od PDV-a mogao ozbiljno naštetiti državi.
Povećanje elektroničkog novca će:
• ograničiti sposobnost upravljanja zalihama novcem centralne banke,
• smanjiti dohodak od PDV-a,
• smanjiti rezerve,
• smanjiti nadzor nad međunarodnim prometom novca i
• promijeniti multiplikator novca…
