Kako je područje jugoistočne Europe zanimljivo poznatim svjetskim filmašima pokazuje primjer Mađarske i Češke u koje se slije više od 100 milijuna dolara godišnje po osnovu snimanja stranih filmova i različitih koprodukcija. Zemlje su postale omiljena destinacija za produkcijske kuće kada su odobrile niže takse za strane i domaće filmske produkcije koje snimanju na njihovom području.
U Mađarskoj strana produkcijska kuća dobiva 20 posto popusta na partnerstvo sa domaćom kompanijom koja obično snabdijeva čitavu filmsku produkciju. Ove pogodnosti privukle su mnoge svjetske glumce i redatelje. Ovo pored financijskog efekta ima utjecaj i na zapošljavanje, a tu je i razvoj turizma.
Nakon navedenog nameće se pitanje zašto BiH, čiji su filmovi postigli veliki uspjeh u svijetu, koja je u globalnim okvirima poznata po svom Sarajevo film festivalu, ne može na ovo područje privući iste te filmaše.
Mnogi razlog vide u kratkovidnosti odgovornih u ministarstvima. To pokazuje i još svježi primjer zabrane snimanja scena iz filma Angeline Jolie “U zemlji krvi i meda” koje su se trebale snimati u BiH, a koju je potpisao tadašnji federalni ministar kulture i sporta Gavrilo Grahovac. To je nažalost jedina odluka po kojoj će ostati zapamćen u javnosti. Mnogi smatraju da je ovo mogla bila svojevrsna ulaznica za druge filmske umjetnike.
Analizu o mogućnostima filmske industrije prije nekoliko dana objavila je i nevladina organizacija Vanjskopolitička inicijativa BH (VPI BH). Stručnjaci VPI-ja procjenjuju da su uspješni bosanskohercegovački filmovi u stanju samo na domaćim kino blagajnama povratiti iznos koji je u njih uložila država. “Tu ne računamo prodaju na inozemnom tržištu ili zaradu kroz druge medije u zemlji (DVD, TV). Trenutno u Bosni i Hercegovini ne postoji drugi kulturni proizvod koji to može”, navodi se.
Osim toga tu je i mogućnost direktnih stranih investicija jer se većina bh. filmova radi u međunarodnoj koprodukciji. “Prosječan proračun jednog filma je oko dva milijuna KM, od čega producenti iz domaćih izvora osiguraju oko 30%, dok ostatak dolazi iz inozemstva. Veliki dio tih sredstava troši se i u BiH, proizvod ostaje domaći, a resursi se ne rasprodaju, već se samo naplaćuje njihovo korištenje, s obzirom na to da je većina dobavljača iz uslužnog sektora”, navodi se u njihovoj analizi.
U čitavoj ovoj priči važan segment je i zapošljavanje, jer svaka produkcija domaćeg dugometražnog igranog filma prosječne veličine zapošljava najmanje stotinu ljudi na razdoblje od jednoga do pet mjeseci. U BiH se snima između jednoga i tri takva filma godišnje, što zapošljava većinu filmskih radnika u zemlji. Više filmova bi značilo i otvaranje više radnih mjesta, za domaće prilike dobro plaćenih, pogotovu u slučaju privlačenja većeg broja stranih produkcija, ističu stručnjaci VPI-ja…
Domaci filmovi
03.01.2013.
Film klopka je napravljen, pa su Amerikanci kupili prava da naprave svoju verziju. Naravno, bogatiju i komercijalniju. Što mi ne možemo jednom da napravimo tako komercijalniju verziju filma, nije mi jasno…