Rex T. Tillerson, čelnik ExxonMobila, izjavio je kako je za razvitak gospodarstva, dostupnost energije u svakom zakutku od vitalne važnosti. „Izazov ExxonMobila leži u usklađivanju proizvodnje, dobavljanju dovoljne količine a sve  to u skladu s ekološkim standardima kako bi zaštitili okoliš“ izjavio je Tillerson. 

Nadodao je i to da se plan za takvu proizvodnju radi na godišnjoj razini a analizira se oko stotinjak zemalja, 15 sektora potražnje i 20 vrste goriva.  U planiranje se uključuje predviđanje o potraživanju te ciklus potraživanja iz proteklih godina. Nakon toga rade se projekcije o broju stanovnika u zemljama koje se 'obrađuju', očekivanjima o gospodarskom razvitku istih, razvoju tehnologije i energetske efikasnosti.

Ove se godine tako došlo do zaklljučaka kako  će rast potražnje za energijom na godišnjoj razini iznositi oko 1,3 posto u razdoblju do 2030. Potražnja za energijom u zemljama koje nisu članovi OECD-a iznositi će oko dva posto godišnje – četiri puta više nego li je potražnja u razvijenim zemljama – oko 0,5 posto.

Do 2030. povećati će se i potraživanje za naftom pa se očekuje da će ekvivalent iste iznostii 325 milijun barela dnevno. Ugljikovodici nastaviti će rasti  i sačinjavati oko 80 posto ukupnog potraživanja za energijom a naftu će potraživati 60 posto zemalja.

Projiciran  rast  emisije ugljičnog dioksida varira među razvijenim i nerazvijenim zemljama a usporavanje istog morat će biti uvjetovano globalnom participacijom i suradnjom. Emisija ugljičnog dioksida porasla je posljednjih godina u industrijskim zemljama.

"Emisija ugljičnog dioksida, plina s učinkom staklenika, dosegla je razinu blisku rekordnoj: u padu od 1990.-2000., počela je ponovno rasti između 2000. i 2005., za 2,6 posto. Ta tendencija rasta duguje se istodobno vrlo industrijaliziranim zemljama i zemljama bivšeg istočnog bloka koje su obnovile ekonomski rast. Ispuštanje plina najbržim je ritmom raslo u sektoru prometa.

Potpisnici Protokola iz Kyota obvezali su se smanjiti za pet posto svjetsku emisiju za razdoblje 2008.-2012. u odnosu na 1990., ali samo 36 industrijskih zemalja moraju poštivati ciljeve smanjenja.
Među njima, samo četiri zemlje - Francuska, Njemačka, Švedska i Velika Britanija doista su smanjile zagađenje ugljičnim dioksidom. Naprotiv, neke su zemlje jako povećale emisije, osobito Španjolska, Portugal, Kanada ili Irska.