Neću spominjati niti to da je po „strategiji“ čiji je jedan od autora upravo direktor Ratkovica kontrola neba trebala početi još 2007 godine i da ne nabrajam šta sve je kontradiktorno u mnogim izjavama prvog zvaničnika DCA BiH i njegovih zamjenika te mnogih drugih saradnika.

Treba znati da je u toku kupovina-nabavka radara od španjolske firme INDRA koji niti blizu ne može pokriti vazdušni prostor nad teritorijem BiH. Još gore je što je domet po visini tog radara do deset hiljada metara. Propisano je da svi avioni nad svakom državom preleću na visinama od osam do dvanaest hiljada metara uz dozvoljene korekcije. Pri tome treba znati da samo oni manji avioni, to je negdje 5% prelete na visinama od osam do deset hiljada. Najveći broj letjelica prelete, upravo, na visini od deset do dvanaest hiljada metara a to je 95 % od ukupnih broja aviona koji prelete teritoriju jedne države.

Izrazito važno je da javnost shvati da ovakve izjave direktora i drugih zvaničnika iz oblasti vazdušnog saobraćaja, gdje ubrajam i resorne ministre države i entiteta, ustvari pokušavaju da prikriju perfidno osmišljeni plan po kojem se treba nastaviti prodaja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Treba znati da je u toku kupovina-nabavka radara od španjolske firme INDRA koji niti blizu ne može pokriti vazdušni prostor nad teritorijem BiH. Još gore je što je domet po visini tog radara do deset hiljada metara. Propisano je da svi avioni nad svakom državom preleću na visinama od osam do dvanaest hiljada metara uz dozvoljene korekcije. Pri tome treba znati da samo oni manji avioni, to je negdje 5% prelete na visinama od osam do deset hiljada. Najveći broj letjelica prelete, upravo, na visini od deset do dvanaest hiljada metara a to je 95 % od ukupnih broja aviona koji prelete teritoriju jedne države.

Iz ovih pokazatelja se jasno može zaključiti zašto se nabavlja „pogrešni“ radar jer će susjedne zemlje nastavit kontrolisati naš državni prostor iznad deset hiljada metara i time ubirati preko devedeset posto novčanih naknada od preleta svih letjelica nad našim teritorijem. To je vrhunac prljavštine cjelokupne BH politike u koje su uključeni mnogi dužnosnici najviših institucija vlasti. Nije samo u pitanju prodaja suvereniteta i teritorijalnog integriteta već i više nego očito kršenje državnog Ustava (Odjeljak III, točka 1, pod j) i vrlo zorna pljačka državnog budžeta.

Sve se to i do sada događalo, a direktor Ratkovica i mnogobrojni zaposlenici iz te oblasti nikada nisu objasnili zašto je tako katastrofalno stanje u oblasti vazdušnog saobraćaja. Javnost mora znati da je upravo direktoru Ratkovici pred kamerom novinarka BH1 gospođa Suzana Stanbol, još prije pet godina predočila ugovor o nabavci radara s poznatom američkom firmom Notron Gruman koji je trebao biti isporučen našim vazduhoplovnim vlastima po odluci Predsjedništva BiH davne 1998 godine. Nabavkom tog radara rukovodili su izraziti vazduhoplovni domaći stručnjaci, tada vrlo mladi, koji su vrlo brzo sklonjeni a dovedeni su ovakvi kadrovi kao što je aktualni direktor BH DCA i njegovi zamjenici.

Zbog toga je jasno da direktor i drugi čak zabranjuju i spominjanje tog radara. Pored toga uočljivo je kako upravo to rukovodstvo uz pomoć „neukih“ ministara i drugih političara stalno minimiziraju svotu koju godišnje trebamo naplatiti od taksi za prelete preko naše teritorije. Posebno prikrivaju famozne ugovor sa susjednim državama po kojim oni vrše kontrolu našeg vazdušnog prostora. Da bi „opravdali“ ovako nakaradan rad stalno „uključuju“ neke pojedince iz Eurokontrola koji neprekidno „nastoje“ da nam pomognu radi poznate teze da mi, zaboga, nemamo domaće stručnjake. Pozadina toga je apsolutno jasna.

Upravo takva institucija kao što je Eurokontrol morala je po međunarodnim propisima, ali i po biti svog postojanja uplaćivati novac od preleta isključivo u trezor Bosne i Hercegovine. Da li će mo mi dalje nekom platiti to je isključivo naša stvar odnosno problem savke države članice te organizacije. Obzirom da iz čisto kriminalnih razloga nije uplaćivano našoj državi sada se pokušava spriječiti da naplatimo ta sredstva koja nam pripadaju od proglašenja nezavisnosti a iznose, preko pola milijarde dolara, najmanje. Sve to je ujedno razlog što nikada niko nije nikome predočio te famozne ugovore između naše države i Srbije i Hrvatske na osnovu kojeg oni navodno, imaju pravo da svojim vojnim radarima kontrolišu našu teritoriju.

Vlada izraziti strah da će jednog dana pobijediti logika i stručnost u našoj državi i da će se tako ogromna novčana sredstva morati uplatiti u naš državni trezor. Da li će Eurokontrol tražiti nazad ta sredstva od Hrvatske i Srbije to je isključivo njihov problem. Dodatna težina je što po Ustav BiH niko od naših dužnosnika i ne može potpisati takve ugovore, jer bi prije toga moralo doći do izmjene napomenutih ustavnih odredbi što samo ukazuje na preveliki značaj cjelokupnog problema.

Moglo bi se još mnogo govoriti o bezbrojnim nezakonitostima u ovoj oblasti, a da bi javnosti bilo jasnija slika o nabavci „pogrešnog“ radara, dostavljam vrlo slobodnu ilustraciju i usporedbu tog radara kojeg namjeravaju instalirati na Jahorini i onoga koji je trebao biti nabavljen još 1998 godine i trebao biti postavljen na Bjelašnici.