Vlade bi trebale podržati i takozvanu drugu generaciju biogoriva, za čiju se proizvodnju ne koriste kulture namijenjene prehrani, stoji u izvješću OECD-a. Rezultati toga istraživanja predstavljaju najnoviju u nizu kritika na račun biogoriva koja se proizvode od žitarica, uljane repice i šećera, te koja su nekoć smatrana čistom alternativom fosilnim gorivima no sada se smatraju jednim od faktora zaslužnih za uzlet cijena hrane.

Vlade u sve većoj mjeri sumnjaju u to da su biogoriva zelena onoliko koliko se to dosada smatralo, pogotovo kada se u obzir uzme ukupna energija koja je potrebna za njihovu proizvodnju, kao i utjecaj intenzivnog poljodjelstva i pojačane upotrebe raspoloživih površina.

Tako biodizel koji se proizvodi iz biljnog ulja smanjuje emisije stakleničkih plinova za između 40 i 55 posto a etanol koji se dobiva iz kukuruza, a koji se uglavnom proizvodi u SAD-u, smanjuje emisije ugljičnog dioksida za manje od 30 posto.

SAD i Brazil najveći su proizvođači etanola, s odgovarajućim udjelom u svjetskoj proizvodnji u 2007. godini od 48 odnosno 31 posto, dok je EU u istoj godini proizvela oko 60 posto ukupno proizvedenog biodizela.

Iz OECD-a se naglašava da će podrška mjerama među kojima su porezni poticaji, ciljani udjeli biogoriva u kombinacijama s fosilnim gorivima i trgovinska ograničenja radi zaštite domaće proizvodnje u glavnim zemljama proizvođačima kao što su EU, Sjedinjene Američke Države i Kanada, u 2015. godini dosegnuti godišnju vrijednost od 25 milijardi dolara, pri čemu će emisija ugljičnog dioksida iz transporta biti smanjena za samo jedan posto.