Financijska kriza je umanjila poticaje za ulaganja, umanjila ponudu kredita kao i potražnju, a povećala realan trošak zaduživanja. Iako su se izvjesne naznake poboljšanja gospodarske situacije pojavile u posljednje vrijeme, oporavak europske privrede ostaje neizvjestan, kako u pogledu momenta zaokreta ekonomskog ciklusa, tako i u pogledu djelotvornosti anti-cikličnih mjera ekonomske politike. Plan za europski gospodarski oporavak koji za cilj ima vraćanje povjerenja potrošača i rast potražnje kroz koordiniran porast kupovne moći, zajedno sa strateškim ulaganjima u gospodarstvu, uz mjere kojima bi se potakao uzlazni trend u ekonomiji i ojačalo tržište rada, pokrenut je u prosincu 2008. godine. Ukupni fiskalni stimulansi, uključujući i učinke automatskog stabilizatora, procijenjeni su do sada na 5% BDP-a EU.

Financijska kriza prožima utjecaj na realno gospodarstvo EU, iako sa različitim manifestacijama, budući da su neke  zemlje EU ranjivije od drugih, uslijed različitih pozicija platne bilance, različite izloženosti tržišta nekretnina ili veličine financijskog sektora. Ne samo da je realna ekonomska aktivnost pogođena krizom, već je također, pogođen i potencijalni output, što predstavlja glavnu implikaciju za uspješan dugoročni rast europskih privreda. Pad outputa u cijeloj regiji uzrokovan je kombinacijom pada domaće potražnje, osobito ulaganja, i smanjenjem trgovine unutar integrirane regije, s individualnim ekonomijama koje su u različitim stupnjevima pogođene krizom ovisno o njihovim disbalansima i strukturnim neravnotežama u pred kriznom periodu.

Teškoće u gospodarstvu u prvoj polovici 2009. godine očitovale su se dvoznamenkastim padom industrijske proizvodnje, velikim padom izvoza i trgovine na malo, deprimirajući povjerenje potrošača i poslovnog sektora. Iako je europska regija primarno bila zaražena utjecajem globalne financijske krize, produbljivanje recesije u regiji uzrokovano je i naglim povećanjem troškova vanjskog zaduživanja i iznenadnim zatvaranjem pristupa  međunarodnim bankovnim kreditima.

Pad u proizvodnji trajnih potrošnih dobara, kapitala i intermedijarnih proizvoda u 2009. godini bio je dramatičan, s negativnim predznakom glede prosječnog godišnjeg rasta koji je premašio i 20%.

Prosječne godišnje stope industrijske proizvodnje u euro zoni
(u %)
                                    2007    2008     2009       2010
Trajna dobra              1,32    -5,63    -18,69    -1,52
Potrošna dobra           2,48    -1,42    -2,74      1,46
Kapitalna dobra           6,74    -0,27    -20,38    0,77
Intermedijarna dobra 3,72    -3,32    -20,09    1,15
Energija                        -0,99    1,12    -5,31      3,45
Ukupno                         3,71    -1,72    -14,92    1,06

Izvor: The European Forecasting Network, 2009.

Nakon pada od 0,5% u drugom kvartalu 2009. godine, zaposlenost u EZ (euro zoni) je u trećem kvartalu tekuće godine u odnosu na prethodni kvartal, sukladno nacionalnim procjenama koje je objavio Eurostat, opala za 0,5% (712.000 osoba). U istom razdoblju, broj zaposlenih u EU je nakon smanjenja od 0,6% u drugom kvartalu ove godine također, smanjen za 0,5% (1.019.000 osoba) u trećem kvartalu. Svi sektori gospodarstva bilježe smanjenje zaposlenosti, osim takozvanih „drugih usluga“ (koji uglavnom uključuju usluge javne uprave, zdravstva i obrazovanja), koji bilježi porast za 0,3% u EZ, a 0,2% u EU. Smanjenje zaposlenosti u EZ zabilježeno je u izgradnji (-2,0%), proizvodnji (-1,7%), poljoprivredi (-1,1%), financijskim uslugama (-0,5%) i trgovini, prijevozu i uslugama komunikacije (-0,1%). U odnosu na isti kvartal prethodne godine, zaposlenost je u trećem tromjesečju 2009. godine u EZ opala za 2,1% , te za 2,0% u EU.

Što se tiče inflacije, ona je tijekom 2009. godine naglo opala, ali dok je usporavanje bio veoma intenzivno glede cijena hrane i energenata, ono je bilo umjereno kod cijena industrijske robe i usluga, unatoč okolnostima. Stopa inflacije u lipnju je postala negativna, a dosegla je povijesni minimum u srpnju. Prema aktualnim predviđanjima, inflacija će na godišnjoj razini zabilježiti ipak pozitivnu vrijednost, iako će temeljem prognoza ostati ispod 2,0%.
 
Oporavak svjetske privrede će pridonijeti okončanju recesije u EZ, ali šanse za robustan rast u 2010. godini su veoma siromašne. Unatoč ogromnim otpisima dugova i masivnim operacijama spašavanja financijskog sektora od strane nacionalnih vlada, problemi nisu nestali. Oporavak može biti sporiji nego što se očekivalo, ukoliko se situacija u financijskom i korporativnom sektoru pogorša, i ako nezaposlenost nastavi rasti brže od očekivane.

U EZ se očekuje pad BDP-a oko 4,0% u 2009. godini, a pozitivna stopa rasta od svega 0,8% u 2010. godini. Međutim, kako projekcije ukazuju na to da će se rast nezaposlenosti nastaviti i tijekom naredne godine, fiskalne politike u zemljama članicama EZ sa visokim deficitima proračuna postat će restriktivne. Privatna potrošnja i ulaganja destimulirana realnim troškovima financiranja bit će u opadanju u sljedećoj godini za -0.5%, kao i korištenje kapaciteta koje je izrazito nisko, dok će javna potrošnja, javne investicije i izvoz biti glavni čimbenici rasta agregatne potražnje u EZ.

Države članice moraju provoditi niz mjera za pružanje privremene podrške kako bi se osiguralo kontinuirani oporavak i održao dugoročni potencijal rasta EU. U tom cilju fokus se mora pomaknuti od kratkoročnog upravljanja potražnjom na strukturne mjera na strani opskrbe. Projektirani deficiti proračuna ukazuju na nastavak javne podrške gospodarstvu, te sukladno trenutnom smjeru, udio javnog duga u BDP-u do 2014. godine dosegnut će 100%.


Pregled stvarnih i očekivanih ekonomskih pokazatelja za razdoblje 2007-2010. godine
(u %)
Pokazatelj                  2007    2008    2009    2010
BDP                               2,7         0,7    -4,0    0,8
Potencijalni output    1,6        1,6    1,1    1,5
Privatna potrošnja    1,6       0,3    -1,0    -0,5
Javna potrošnja         2,1       2,2    2,2    1,4
Kapitalne investicije   4,9     -0,5    -9,9    0,1
Izvoz                              5,8      1,2    -14,6    3,0
Uvoz                               5,2     1,2    - 12,7    2,1
Stopa nezaposlenosti   7,4    7,5    9,6    11,4
Učinkovitost rada         0,9     -0,2    -2,2    2,0
Inflacija                           2,1      3,3    0,3    1,6
Industrij. proizvodnja   3,7    -1,7    -14,9    1,1
   Izvor: The European Forecasting Network, 2009.

Kako je nakon kontrakcije od 6 ½ % u prvom tromjesečju ove godine globalna aktivnost porasla za oko 3% tijekom drugog kvartala 2009. godine, aktualni podaci o stanju i kretanju globalne privrede ulijevaju djelomičan optimizam glede oporavka svjetske ekonomije. Krajem ljeta tekuće godine, činilo se da je oštra recesija na izmaku. Industrijska proizvodnja, kao i svjetska trgovina su poprimile uzlazni trend u većini zemalja. U drugom kvartalu output je opao izrazito nižom stopom u SAD-u i Velikoj Britaniji, ali je i porastao
u Japanu. Azijski oporavak započeo je u Kini, gdje od ljeta vlasti stimuliraju gospodarstvo proširenjem kredita i usvajanjem velikih javnih investicionih programa.

Politika također, stoji i iza poboljšanih uvjeta poslovanja u SAD-u i Zapadnoj Europi. Ona je uspela stabilizirati financijska tržišta primjenom širokog raspona različitih mjera kao što su garancije za obveznice emitirane od strane financijskih institucija. Povjerenje se do  određene mjere, vratilo na tržišta, ako je suditi po padu premija rizika, posebice onih između neosiguranih i osiguranih kredita na međubankarskom tržištu novca, iako su te premije još uvijek vrlo visoke u usporedbi sa razinama prije ljeta 2007. godine. Ključne kamatne stope su blizu nule za glavne valute i pridonose stabilizaciji financijskog sektora. U SAD-u i Velikoj Britaniji cijene nekretnina, barem za sada, više ne padaju, i u većini zemalja, ankete pokazuju postupno povlačenje pesimizma među tvrtkama i kućanstvima.
U EZ, podaci za drugi kvartal iznenadili su pozitivnim promjenama: output je smanjen neznatno, a potrošnja kućanstava je čak i nešto viša nego na početku tekuće godine.

Takav trend je uglavnom rezultirao iz ekspanzivnih mjera ekonomske politike u nekoliko država članica s obzirom da su dodatni transferi i porezne povlastice stabilizirale raspoloživi dohodak. Međutim, izvoz je nastavio opadati, iako sporijim tempom od početka godine, dok je uvoz opao i više nego izvoz, tako da je vanjska trgovine u cjelini prigušila pad outputa. Investicijska aktivnost u trećem tromjesečju je opala ali opet, znatno manje nego u prethodna dva tromjesečja. Informacije ukazuju da se povjerenje tvrtki i potrošača skromno, ali kontinuirano poboljšava od ožujka ove godine. Podaci o privrednoj aktivnosti tijekom ljeta sugeriraju da se recesija možda bliži kraju kako industrijske narudžbe i obujam izvoza počinju ponovno rasti.
 
Kako su efekti krize neravnomjerni, tako će i oporavak biti neujednačen i nekim europskim gospodarstvima znatno teži, osobito baltičkim. Sinkronizirani oporavak se ne očekuje u svim europskim privredama, jer će se mnoge od njih i dalje suočavati s ozbiljnim problemima prilagodbe, s obzirom na smanjenje prekograničnih tokova kapitala čija se ekspanzija zasigurno ne predviđa još neko vrijeme. Ipak, unatoč vedrijim signalima, još uvijek je preuranjeno govoriti o zaokretu konjunkture, jer je i nadalje prisutna visoka stopa stečaja kompanija, zaposlenosti i dalje opada, privatna potrošnje i investicije ostaju slabe, tvrtke posluju s velikim viškovima kapaciteta, a kreditni uvjeti ostaju i dalje restriktivni.

Fiksne investicije će, prema uvjerenjima ekonomista, znatno opasti u sljedećoj godini, budući da je iskorištenje kapaciteta izuzetno nisko, a realni troškovi financiranja nisu toliko povoljni koliko se čini samo pregledom visine kamatnih stopa. Tako će i oporavak industrijske proizvodnje, prema predviđanjima Europske komisije, IMF, kao i OECD,  potrajati izvjesno vrijeme, a očekivana prosječna stopa rasta industrijske proizvodnje u 2010. godini, prema predviđanjima, iznosi skromnih 1,1%.

Iako će referentne kamatne stope biti zadržane na niskoj razini u 2010. godini, banke su ograničile i pooštrile uvjete kreditiranja i ne najavljuju njihovu relaksaciju u skorije vrijeme. Time će i nadalje biti ograničeni uvjeti i izvori financiranja korporativnog sektora, koji će sudeći po trendovima, nastaviti sa prikupljanjem sredstava emitiranjem dužničkih vrijednosnica. Osim spomenutog, financiranje investicija bit će ograničeno i padom profita korporativnog sektora, kako troškovi rada po jedinici proizvoda budu nastavili rasti.

Borba protiv rasta nezaposlenosti u pojedinim državama članicama pridonijela je pozitivnim rezultatima tijekom 2009. godine. Tako je pad zaposlenosti u prerađivačkoj industriji  zaustavljen relativno uspješno, s obzirom na drastičan pad proizvodnje u ovom sektoru. Ipak, nezaposlenost je porasla za više od 2 postotna poena do 9 ½ % u godini dana, sve do srpnja. Velik dio rasta nezaposlenosti proistekao je uslijed nastalog viška zaposlenosti u građevinskom sektoru, posebice u Španjolskoj. Međutim, očekivanja nekih pozitivnih trendova u zapošljavanju za EZ kao cjelinu nema, već se za narednu 2010. godinu predviđa rast nezaposlenosti sve do 11,4%, što će uvjetovati pad raspoloživog dohotka kućanstava, otežati potrošnju i potaknuti rast štednje.

Predviđanja glede inflacije u EZ nisu pesimistička, te se očekuje da će inflacija ostati stabilna većinom tijekom 2010. godine. Kretanje inflacije u narednim mjesecima može biti determinirano kretanjem cijena nafte na svjetskom tržištu, međutim, značajan čimbenik koji će utjecati na visinu inflacije jesu cijene hrane koje su u velikoj mjeri pridonijele padu inflacije u 2009. godini. Tako inflatorna očekivanja opet potvrđuju da je stabilnost cijena jedna od pozitivnih ekonomskih obilježja EZ i da inflatorni strahovi nisu smetnja fiskalnoj i  anti-cikličnoj monetarnoj politici.

Prognoze o kretanju važnih varijabli vezanih uz stanje svjetske ekonomije temelje se na optimističkim pretpostavkama. Pretpostavlja se da je masivni pad u svjetskoj trgovini ove godine okončan, što bi nadalje vodilo njezinom umjerenom rastu u 2010. godini. Paralelno sa oporavkom svjetske privrede u 2010. godini očekuje se oporavak najrazvijenijih gospodarstava čiji će rast biti blizu potencijalne stope rasta. Cijene nafte pretpostavlja se da će zadržati razinu od sredine rujna 2009. godine, dok se istodobno ne očekuje destabiliziranje tečaja dolara i jena u odnosu na euro.

Međutim, glavna opasnost za svjetsko, a time i europsko gospodarstvo, može proisteći iz nemogućnosti prilagodbe politike novom post kriznom okruženju. Prvi izazov predstavlja pravilan trenutak za smanjenje izrazito ekspanzivne politike i javne potpore financijskom sektoru, dok se drugi ogleda u potrebi za regulatornim reformama financijskog sektora koje mogu izazvati stabiliziranje ili destabiliziranje povjerenje kućanstava i korporativnog sektora.

Monetarna, fiskalna i financijska politika odigrale su ključnu ulogu u kumuliranju nepovoljnih povratnih efekata između financijskog i realnog sektora. Ako ostavimo po strani činjenicu da reforma i oporavak financijskog sektora napreduju veoma sporo, ekonomska politika orijentirana ka rastu gospodarstva postupno se mora redefinirati, jer je prostor za dodatne poticaje dosta sužen i ograničen.

Prve naznake stabiliziranja stanja u gospodarstvu ne ulijevaju veći optimizam u većini zemalja, te se čini da su se mnoge zemlje opredijelile za pristup "čekati-i-vidjeti", fokusirajući se na provedbu prethodno najavljenih mjera i na procjenu njihovih utjecaja prije nego se odluče za dodatne poticaja. Do oporavka svjetskog gospodarstva, zemlje koje su slijedile izvozno orijentiranu strategiju rasta i imale suficit tekućeg računa moraju se u većoj mjeri oslanjati na domaću potražnju, osobito Kina, Japan i Njemačka, te stimulirati njezin rast instrumentima koji im stoje na raspolaganju.