Veličina i finansijska snaga EDF-a utoliko su veći što je kompanija, koja se nalazi u 85-odstotnom vlasništvu francuske vlade, imuna na preuzimanje, pa stoga ima slobodu djelovanja širom kontinenta.

Kako je u nedavnoj prošlosti u Italiji pretrpjela određene frustracije, kompanija se okrenula Španiji i Velikoj Britaniji kako bi ojačala svoj ionako dominantan položaj. Španski premijer Hoze Luis Zapatero izjavio je kako želi da se dvije španske kompanije, “Iberdrola” i “Gas Natural” spoje, a zatim zaštite lojalnim akcionarima, kako bi EDF spriječili u namjeri preuzimanja “Iberdrole”.

U Velikoj Britaniji, pak, EDF je tek jedan od niza ponuđača za “British Energy”, koji u vlasništvu ima osam nuklearnih elektrana koje proizvode oko šestine britanske struje. EDF je u igri od prošlog mjeseca kada je britanska vlada objavila da želi prodati svoj udio u toj kompaniji od 35,2 odsto. Među potencijalnim kupcima su EDF, njemački RWE, te britanska “Centrica”. Ponude bi mogle stići i od britanske kompanije “Scottish and Southern”, švedske “Vattenfall” i “Iberdrole”.

Nagađa se da su RWE i EDF dale početnu ponudu u iznosu od oko 22 milijarde dolara.
Britanska vlada će vjerovatno ohrabriti konzorcijum ponuđača za “British Energy”, kako bi izbjegla da preveliki dio britanske proizvodnje nuklearne energije dospije u ruke jedne strane kompanije.

Ponuđači su u manjoj mjeri zainteresovani za postojeće elektrane “British Energya” koliko za potencijalna nova postrojenja. Britanska vlada želi izgraditi nove nuklearke, jer je zabrinuta zbog promjene klime i energetske bezbjednosti kao i zbog pada proizvodnje nafte i gasa u zemlji. “British Energy” ne raspolaže novcem potrebnim za izgradnju novih nuklearki, dok inostrani energetski divovi raspolažu velikim količinama gotovine.