Decenijama su električni uređaji iz Japana bili ti za koje su se kupci otimali. Svi ti koncerni danas bilježe velike gubitke i zapravo ne znaju kako dalje.
Bilansi ovih elektronskih koncerna koji su nekad bilježili rekordnu dobit, danas se čitaju kao romani strave i užasa.
Panasonik računa s gubitkom od 780 milijardi jena (7,3 milijardi evra), šarp je najavio da bi gubitak mogao biti i veći od predviđenog jer mu je promet opao za čitavih 16 odsto.
Kod šarpa se zato očekuje kako će krajem aprila objaviti gubitak od oko 390 milijardi jena i već se čuju glasovi kako bi se šarp čak mogao ugasiti. U Soniju je to još uvijek nezamislivo, iako je novi šef koncerna, Kazuo Hirai suočen sa golemim gubitkom od 520 milijardi jena.
Iako svi ti japanski koncerni užurbano rade na svojim planovima sanacije, zapravo niko ne zna kuda uopšte krenuti. Sve te japanske kompanije su postali svjetski koncerni upravo zahvaljujući revolucionarnim rješenjima, vrhunskim kvalitetom i novim proizvodima – ali se čini da je kod svih negdje krenulo posve pogrešnim putem.
šarp – kao što mu i ime govori, je počeo kao radionica tehničkih olovaka, ali je već prije Drugog svjetskog rata počeo proizvoditi radio aparate, kasnije i televizore. On je proizvođač prvih mikrotalasnih pećnica i pionir u računarskoj tehnologiji.
O gotovo revolucionarnom uticaju Sonija na kućnu elektroniku jedva da treba nešto govoriti – prva kuhala za pirinač (ponekad opasna za život) Akia Morita i Masaru Ibuki brzo su zamijenjena prvim tranzistorskim radijima i minijaturizacijom svega što se može smanjiti.
Razvojem elektronskih uređaja Soni je želio da preuzme i svu brigu za razonodu, od filmova i muzike Soni Entertejnment pa do uređaja za njihovu reprodukciju matičnog koncerna.
Današnji predsjednik uprave Sonija priznaje kako je to širenje išlo predaleko pa se tako u Soniju zatekla i hemijska industrija koju sad želi prepustiti japanskoj državnoj banci za razvoj.
Tu vlada oštra borba i žestoka konkurencija iz Južne Koreje i Kine, tako da i šarp i Panasonik već ozbiljno razmišljaju o prestanku proizvodnje televizora sa zaslonima srednje veličine. Hirai iz Sonija, iako uporno bilježi gubitke u tom sektoru, kaže da je "televizor središte dnevne sobe, središte porodice i u središtu Sonija. Mi ćemo nastaviti da poslujemo u tom sektoru."
Oko televizora je nastala opasna gužva i jedino je rješenje da se napusti posao gdje se gubi novac. Zato će se, racionalizacijom i uštedama, pokušati uveliko smanjiti troškovi (planirano je 30 odsto) kako bi Sonijevi televizori postali povoljniji za potrošače. No svi ti proizvođači dobro znaju kako se u dnevnim sobama dešava nova revolucija – velikim dijelom zbog proizvoda Epla, i niko ne zna, kako će izgledati kućni aparati budućnosti i šta će oni raditi.
To zapravo nije stvar ekonomije i menadžmenta, nego vizionarstva koje je kod Sonija i proizvelo Walkman. Kada bi bilo riječ tek o poslovnim statistikama i troškovima za razvoj, Soni bi i danas bio daleko na prvom mjestu u elektronici zabave.
Jer dok se u Eplu izdvaja 2,2 odsto ukupnog prometa za razvoj i istraživanje novih proizvoda, kod Sonija je to čitavih 5,9! Inženjeri Sonija svake godine predstave upravi više od 100 prijedloga novih uređaja, ali praktično nijedan od njih ne počne da se proizvodi.
U Soniju bi trebalo da nestane 3000 radnih mjesta, ali niti planiranih 10.000 otpuštanja, smatraju stručnjaci, neće biti dovoljno. Soni – baš kao i ostali japanski proizvođači, propustio je mnogo trendova u posljednje vrijeme koje je pokušao da nadoknadi paničnom kupovinom ili saradnjom (Ericson kod mobilne telefonije), tako da im treba korjenit zaokret u poslovanju. Pri tome, sve muči teška dilema da li se odreći aparata za domaćinstvo koji je dugo vremena bio svojevrsni oltar predaha za ukućane: proizvodnje televizora.
