Mujezinović je to rekao u izjavi za FTV, napomenuvši da će se gledati da se postigne što bolja cijena. On je također ocijenio stand by aranžman sa MMF-om kao neophodan.

„To su ove kompanije u kojima je Federacija vlasnik, naravno ovisi puno od toga kakvo je stanje na tržištu. U doba recesije to prodavanje je najgore, bilo je i boljih vremena kada smo to mogli uraditi. Međutim, čini mi se sa strane da je bilo otimanja ko će to u zemlji kupiti a nažalost ni jedna ni druga strana nisu imale para, i to je dovelo do situacije da nismo iskoristili priliku, da prodajemo preduzeća kad su najskuplja bila. Sad su vjerovatno jeftinija, ali ja vjerujem da za neka od njih možemo naći dobrog kupca i da možemo taj novac vrlo brzo upotrijebiti, zato jer gdje god imate dobit, imaju vrijednosni papiri. To je tražena roba“.

Istog je mišljenja i Fikret Čaušević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. On je mišljenja da stand by aranžman ni u jednoj zemlji na svijetu nije riješio razvojne probleme. „On po definiciji to nije, stand by aranžman nije za razvojne projekte a za razvojne projekte postoji dovoljno kapaciteta u oba entiteta posebno u FBiH“.

„Mene iskreno, pomalo iritira ova priča o finansijskom kolapsu FBiH, zbog toga što ustvari FBiH je vlasnik 90 posto BH Telecoma, 50,1 posto HT Mostara, 90 posto EPBiH , 90 posto HZHB, te manjinske pakete u preduzećima poput Bosnalijek, FDS ... . Kada saberete, faktički, imovina FBiH u tim preduzećima, to je već preko 4 milijarde maraka. Ukupan dug FBiH i vanjski i unutrašnji je 4,7 milijardi. Sa takvom imovinom s jedne strane i obavezama s druge strane neto dug Federacije je ustvari nekih 650 miliona KM. Svakako prodaja ovih manjinskih paketa u preduzećima su prihodi koji bi trebali biti usmjereni na finansiranje kapitalnih rashoda“, rekao je profesor Čaušević za FTV.