Bosna i Hercegovina (BiH) je jedna od zemalja u koju se usmjerava najviše međunarodne donatorske pomoći. Ali, njene vlasti su se ispraksirale u uspostavljanju institucija i donošenju zakona koji ispunjavaju zahtjeve stranih donatora, a u isto vrijeme ti zakoni i institucije ne čine ništa da bi olakšali život običnih građana. Ovo su zaključci tek objavljene globalne studije o odgovornom upravljanju organa vlasti.

Zajedno sa Ugandom, Bosna i Hercegovina je ponijela nezahvalnu titulu države koja ima najveći raskorak između antikorupcijskih zakona "na papiru" i njihove stvarne primjene.

Izvještaj je danas predstavila višestruko nagrađivana neprofitna organizacija "Global Integrity" i predstavlja rezultat obimnog istraživanja u koje je bilo uključeno 35 zemalja. Organizacija Global Integrity se bavi istraživanjem svjetskih trendova na području korupcije i uprave.

Izvještaj za BiH Global Integrity je izradio u saradnji sa Centrom za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva.

"Usprkos ogromnim iznosima strane pomoći, uključujući i značajnu pomoć upućenu za poboljšanje uprave i borbu protiv korupcije, malo je primjera koji bi pokazali da je običan bosanskohercegovački građanin imao koristi od svih tih silnih pravnih i regulatornih reformi koje su ostale puko slovo na papiru", izjavio je izvršni direktor Global Integrityja Nathaniel Heller.

Primjera radi, iako ured ombudsmana postoji na državnom nivou, on se u praksi doživljava kao nemoćna institucija koja rijetko postupa po žalbama građana. Istraživanje Global Integrity-ja upućuje na to da je jedan od najvećih problema nedostatak nadzora nad donacijama za predizborne kampanje u BiH. Visina iznosa koji se mogu donirati u predizbornim kampanjama je ograničena, a političke partije i nezavisni kandidati imaju obavezu da navedu svoje izvore finansiranja. Međutim, revizije finansijske dokumentacije o predizbornim donacijama nisu adekvatne zbog upitne kompetencije odjela za finansijsku reviziju pri instituciji nadležnoj za praćenje izbora.